Misteriozna olmečka civilizacija, smještena u drevnom Meksiku, napredovala je u predklasičnoj (formativnoj) Mezoamerici od oko 1200. do oko 400. p.n.e. i generalno se smatra pretečom svih narednih mezoameričkih kultura uključujući Maje i Azteke.
Sa centrima u Meksičkom zaljevu (današnje države Veracruz i Tabasco), utjecaj Olmeka i trgovačke aktivnosti su se širili od 1200. p.n.e., dohvaćajući na jugu čak i do današnje Nikaragve. Monumentalni sveti kompleksi, masivne kamene skulpture, igre loptom, ispijanje čokolade i životinje bogovi su bili obilježja olmečke kulture koja se prenijela na one narode koji su slijedili ovu prvu veliku mezoameričku civilizaciju.
Zagonetnost Olmeka
Olmečka civilizacija predstavlja jednu vrstu misterije, uistinu, mi ne znamo ni kako su oni sebe nazivali, s obzirom da je Olmec bilo njihovo astečko ime i značilo je 'gumeni narod'. Zbog nedostatka arheoloških dokaza nije poznato njhovo etničko porijeklo i položaj, kao ni obuhvat mnogih njihovih naselja. Međutim, Olmeci su koristeći simbole šifrirali i bilježili svoje bogove i vjerske običaje. Mnogo se raspravlja o preciznom značenju ovog zapisa, ali u najmanju ruku njegova kompleksnost sugeriše neku vrstu organizovane religije koja uključuje sveštenstvo. Olmečka religijska praksa žrtvovanja, pećinski rituali, hodočašća, prinosi, tereni za lopte, piramide i prividno strahopoštovanje prema ogledalima su se prenijeli i na sve naredne civilizacije u Mezoamerici, sve do španskog osvajanja u 16. stoljeću.
Olmečki gradovi
Prosperitet Olmeka se na početku zasnivao na eksploataciji plodnih i dobro zalijevanih priobalnih područja Meksičkog zaljeva kako bi uzgajali usjeve poput kukuruza i graha (često i dva puta godišnje), što je omogućavalo poljoprivredni višak. Bez sumnje, oni su također skupljali obilne lokalne zalihe biljne hrane, palmine oraščiće i morske životinje, uključujući kornjače i školjke. Do oko 1200. p.n.e. su se razvili značajni urbani centri u San Lorenzu (najraniji), La Venti, Laguni de los Cerrosu, Tres Zapotesu i Las Limasu. San Lorenzo je svoj vrhunac u prosperitetu i utjecaju dostigao između 1200. i 900. p.n.e., kada mu je njegov strateški položaj kojim je bio žaštićen od poplava omogućio da kontroliše lokalnu trgovinu. Karakteristična olmečka roba za trgovinu je uključivala opsidijan, žad, serpentin, liskun, gumu, keramiku, perje i uglančana ogledala od ilmenita i magnetita.
Dokazi o visokoj kulturi San Lorenza uključuju prisustvo brežuljaka, moguće ranog terena za loptu, izrezbarene bazaltne odvode kroz jedan vještački brežuljak i strukturu Crvene palače sa podovima i radionicama obojenim u crveno. Oko 900. p.n.e. područje San Lorenza pruža dokaze sistematskog razaranja, dok je La Venta, obrnuto, počela cvjetati, postajući nova prijestolnica koja je na kraju izdržavala stanovništvo od oko 18.000 ljudi.
Tri lokaliteta San Lorenzo, La Venta i Laguna de los Cerros su imali bilateralnu simetriju u njihovom planiranju, a na La Venti je izgrađena prva piramida u Mezoamerici. Najupečatljiviji je unaprijed osmišljen arhitektonski raspored vjerskih centara tih naselja, na primjer u La Venti su građevine simetrično postavljene duž ose sjever-jug, sa četiri kolosalne glave koje su okrenute prema van na ključnim tačkama, naizgled djelujući kao da su čuvari kompleksa. Ogromna ceremonijalna stepenasta piramida (danas bezobličan brežuljak), utonuli trg koji je nekada bio obložen bazaltnim stubovima od 2 metra i dvije manje piramide/brežuljka su obilježja koja su se uvijek iznova kopirala na glavnim lokalitetima kasnijih mezoameričkih kultura kod kojih je jednaka pažnja posvećena preciznom pozicioniranju građevina. La Venta je, kao i San Lorenzo, pretrpjela sistematsko i namjerno uništavanje njenih spomenika negdje između 400. i 300. p.n.e.
Vjerska uvjerenja
Kao i kod drugih oblasti olmečke kulture, detalji u vezi njihove religije nisu u potpunosti poznati. Ipak, sa sve većim brojem arheoloških dokaza moguće je spojiti neke od najvažnijih obilježja religije Olmeka. Čini se da su Olmeci imali posebno poštovanje prema prirodnim mjestima koja su se vezala sa važnim spojevima neba, zemlje i podzemnog svijeta. Na primjer, pećine su mogle voditi u podzemni svijet, a planine koje su imale i izvore i pećine su mogle pružiti pristup u sve tri oblasti. Važni olmečki planinski lokaliteti su bili El Manati, Chalcatzingo i Oxtotitlan.
Imena olmečkih bogova nisu poznata, osim što su često predstavljali pojave kao što su kiša, zemlja i posebno kukuruz. Iz ovog razloga, bogovima koji se mogu prepoznati iz olmečke umjetnosti su dati brojevi umjesto imena (npr. Bog VI). Olmeci su poseban značaj davali životinjama koje su bile prisutne u njihovom okruženju, posebno onim koje su na vrhu prehrambenog lanca poput jaguara, orlova, kajmana, zmija, pa čak i ajkula, poistovjećujući ih sa božanskim bićima, a možda i vjerujući da se moćni vladari, kad god žele, mogu transformisati u takva zastrašujuća bića. Olmeci su također voljeli miješati životinje kako bi kreirali čudna i prekrasna bića kao što je čovjek-jaguar, mješavina čovjeka i jaguara, koji je možda bio njihovo vrhovno božanstvo. Također znamo da su obožavali nebeskog zmaja i da su vjerovali da četiri patuljka drže nebo, možda predstavljajući četiri ključna pravca koji su uz druge olmečke bogove postali vrlo važni u kasnijim mezoameričkim religijama.
Olmečka umjetnost
Najupečatljivije nasljeđe olmečke civilizacije moraju biti kolosalne kamene glave koje su oni pravili. One su isklesane u bazaltu i sve imaju unikatne crte lica, tako da se mogu smatrati portretima stvarnih vladara. Glave mogu biti visoke skoro 3 m. i težine od 8 tona, a kamen od kojeg su one pravljene je u nekim slučajevima transportovan 80 km ili više, vjerovatno korištenjem velikih riječnih splavova od balse. Otkriveno je sedamnaest glava, njih deset je iz San Lorenza. Vladar često nosi zaštitnu kacigu (iz rata ili igre loptom), a ponekad pokazuju subjekta kojem jaguarove šape vise preko čela, možda predstavljajući jaguarovo krzno kao simbol političke i vjerske moći. Činjenica da ove gigantske skulpture prikazuju samo glavu se možda može objasniti vjerovanjem u mezoameričkoj kulturi prema kojem je samo glava ta koja je nosila/rodila dušu.
Još jedan trajni zapis Olmeka se nalazi na crtežima i rezbarijama na stijenama. Često pravljeni oko ulaza u pećine, najčešće prikazuju vladare kako sjede, kao što je to slučaj na Oxtotitlanu gdje figura nosi odijelo zelene ptice i u Chalcatzingu, gdje vladarica sjedi na njenom prijestolju okruženom kukuruzom. Na drugim lokalitetima također postoje crteži pećinskih rituala, na primjer u Cacahuazqui, Juxtlahuacai i Oxtotlanu.
Žad i keramika su bili popularni materijali za skulpturu, a također i drvo. Neki od njih su bili izuzetno dobro očuvani u močvarama El Manatija. Jedan od bogova koji se najčešće prikazivao u malim skulpturama bio je Bog IV, ponekad zvan 'Beba Kiše' koji je bezuba ljudska beba otvorenih usta, rascijepljene glave i sa trakom na glavi, ponekad i sa dodatkom traka savijenog papira koji vise sa strane njegovog lica (još jedna karakteristika koja je viđena kod bogova kasnijih kultura, a predstavlja trake od papira i gume koji su se palili tokom obreda jer se smatralo da dim priziva kišu).
Možda je Kunz Sjekira najznačajnija rezbarija žada, ceremonijalna glava sjekire koja sa danas nalazi u Američkom muzeju prirodne historije, u New Yorku. Žad je obrađen na način da predstavlja čovjeka-jaguara, koristeći samo alate od žada, a zatim se i polirao možda koristeći abraziv žada. Životinje su bile popularna tema, posebno one najmoćnije kao što su jaguari i orlovi. Zanimljivo je to da su Olmeci često zakopavali svoje skulpture, čak i one veće dijelove, možda u sklopu ritualnog čina sjećanja.
Nasljedstvo u Mezoamerici
Olmeci su širom Mezoamerike utjecali na civilizacije sa kojima su dolazili u kontakt, posebno u skulpturi, keramici, žadu, a objekti sa olmečkim prikazima su pronađeni u Teopantecuanitlu koji je od centra Olmeka udaljen 650 km. Pored toga, mnoga božanstva koja su prikazana u olmečkoj umjetnosti i religiji poput nebeskog zmaja (vrsta kajmanskog stvorenja sa vatrenim obrvama) i pernate zmije su se ponovo, u sličnom obliku, pojavili u kasnijim religijama. Pogotovo se zmija bog kasnije transformisao u glavne bogove Kukulkana za Maje i Quetzalcoatla za Asteke. Ovaj umjetnički i vjerski utjecaj, zajedno sa obilježjima precizno uravnjenih ceremonijalnih predjela, monumentalnih piramida, žrtvenih rituala i terena za loptu značio je da će sve naredne mezoameričke kulture u velikoj mjeri dugovati svojim misterioznim prethodnicima.
