Anubis je egipatski bog mumifikacije i zagrobnog života, bog zaštitnik izgubljenih duša i bespomoćnih. Jedan je od najstarijih egipatskih bogova, koji je najvjerovatnije nastao od ranijeg (i mnogo starijeg) boga-šakala Wepwaweta sa kojim ga često zbunjuju.
Anubisova slika se nalazi na kraljevskim grobnicama iz Prve egipatske dinastije (oko 3150. - 2890. p. n. e.), ali je sigurno da je već i prije tog perioda razvio kult s obzirom da se zbog zaštite nalazi na zidovima grobnice. Smatra se da je nastao u preddinastijskom periodu u Egiptu (oko 6000-3150 p.n.e), kao odgovor na divlje pse i šakale koji su iskopavali tek zakopane leševe, a Egipćani vjeruju da je moćni pas bio najbolja zaštita protiv divljih pasa.
Prikaz i asocijacije
Prikazan je kao crni pas, hibrid psa-šakala sa šiljastim ušima ili kao mišićav čovjek sa glavom šakala. Crna boja je izabrana zbog svoje simbolike, ne zato što su egipatski psi ili šakali bili crni. Crna boja simbolizirala je propadanje tijela, kao i plodno tlo doline rijeke Nil koje je predstavljalo regeneraciju i život. Moćni crni pas je tada bio zaštitnik mrtvih koji se pobrinuo da oni dobiju pripadajuća prava u sahrani i stajao je uz njih u zagrobnom životu kako bi pomogao njihovom uskrsnuću.
Bio je poznat kao "Prvi zapadnjak" prije uspona Ozirisa u Srednjem kraljevstvu (2040.-1782. p. n. e.) što je značilo da je bio kralj mrtvih ("zapadnjaci" je bio egipatski izraz za pokojne duše u zagrobnom životu koje leže usmjerene prema zapadu, u smjeru zalaska Sunca). U ovoj ulozi bio je povezan s vječnom pravdom i održavao je tu povezanost i kasnije, čak i nakon što ga je zamijenio Oziris koji je nakon njega dobio počasni naziv 'Prvi od zapadnjaka'.
U ranijim vremenima, smatralo se da je Anubis sin Ra i Hesat-a (povezanog s Hathor-om), ali nakon njegove asimilacije u mit o Ozirisu, on se počinje smatrati sinom Ozirisa i njegove šogorice Neftis. On je prvi bog koji je prikazan na grobnim zidovima i zazivan radi zaštite mrtvih, i obično je prikazan kako pazi na kraljevo beživotno tijelo, predsjeda mumifikacijom i sprovodima ili stoji sa Ozirisom, Thothom ili drugim bogovima na vaganju srca duše u Dvorani istine u zagrobnom životu.
Popularna slika Anubisa je čovjek sa glavom šakala koji stoji ili kleči, držeći zlatne vage na kojima je srce duše odmjereno naspram bijelog pera istine. Njegova kćerka je Kebehet (poznata i kao Kabehet) koja u Dvorani istine donosi hladnu vodu dušama mrtvih i tješi nedavno preminule. Anubisova povezanost sa Neftidom (poznata kao "Prijateljica mrtvih") i Kebehet naglašava njegovu dugogodišnju ulogu zaštitnika mrtvih i vodiča za duše u zagrobnom životu.
Ime i uloga u religiji
Ime "Anubis" je grčki oblik egipatskog Anpu (ili Inpu) koje je značilo "propadanje", što označava njegovu ranu asocijaciju sa smrću. Imao je mnogo drugih epiteta pored "Prvi od zapadnjaka", bio je poznat i kao "Gospodar svete zemlje" (odnosi se na područje pustinje u kojem su se nalazile nekropole), "Onaj koji je na svojoj svetoj planini" (pozivajući se na litice oko date nekropole na kojima bi se okupljali divlji psi i šakali), "Vladar devet lukova" (referenca na frazu koja se koristi za tradicionalne egipatske neprijatelje koji su bili predstavljeni kao devet zarobljenika koji su se klanjali pred kraljem), "Pas koji proguta milione" (odnoseći se na njegovu ulogu boga smrti), "Gospodar tajni" (budući da je znao šta čeka nakon smrti), "Onaj koji je na mjestu balzamiranja" (ukazujući na njegovu ulogu u procesu mumifikacije), i "Najvažniji Božanske kabine" koji govori o njegovom prisustvu u kabini za balzamiranje i grobnoj komori.
Kao što jasno pokazuju njegovi različiti epiteti, Anubis je u ulozi zaštitnika bio ključan za svaki aspekt smrtnog iskustva pojedinca, a čak je i sa dušom nakon smrti bio pravedan sudac i vodič. Naučnica Geraldine Pinch to komentira, napisavši: "Anubis je pomogao da se sudi mrtvima, te su on i njegova vojska glasnika bili zaduženi za kažnjavanje onih koji su kršili grobnice ili vrijeđali bogove" (104). Bio je posebno zabrinut za kontrolu impulsa onih koji su željeli sijati nered ili se povezati sa haosom. Pinch piše:
Priča zabilježena u prvom milenijumu p.n.e. govori kako se opaki bog Set maskirao u leoparda kako bi prišao tijelu Ozirisa. Uhvati ga Anubis i cijelog ga obilježi vrućim željezom. Tako je, prema egipatskom mitu, leopard dobio svoje tačke. Anubis je zatim odrubio Seta i nosio njegovu krvavu kožu kao upozorenje zlikovcima. U to doba, tvrdi se da je Anubis zapovijedao vojskom demonskih glasnika koji su nanosili patnju i smrt. (105)
U ranom dinastijskom periodu (oko 3150-2613. p. n. e.) i Starom kraljevstvu (oko 2613. - 211. p. n. e.) Anubis je bio jedini gospodar mrtvih i pravedni sudac duša, ali kako je mit o Ozirisu postajao sve popularniji, taj bog je poprimao sve više i više Anubisovih atributa. Anubis je ostao vrlo popularan bog, kako god, on je asimiliran u mit o Ozirisu kroz odbacivanje njegovog ranijeg porijekla i istorije, što ga je učinilo sinom Ozirisa i Neftide, koji je rođen iz njihove veze.
Prema ovoj priči, Neftidu (Setovu ženu) je privukla ljepota Ozirisa (Setov brat) koja se zbog toga tranfsormisala i prikazala kao Isis (Ozirisova supruga). Oziris je spavao sa Neftidom koja je ostala trudna i nosila Anubisa kojeg je brzo nakon njegovog rođenja napustila zbog straha da će Set otkriti njenu aferu. Isis je saznala o aferi i krenula u potragu za bebom, a kada ga je pronašla, ona ga je i usvojila kao njeno. Također i Set je saznao za aferu, što je jedan od razloga zašto je ubio Ozirisa.
Nakon njegove asimilacije u mit o Ozirisu, Anubis je redovno posmatran kao Ozirisov zaštitnik i "desna ruka" koja je čuvala bogovo tijelo nakon smrti, nadgledao mumifikaciju i asistirao Ozirisu u presuđivanju duša mrtvih. Anubis je redovno pozivan (o čemu svjedoče amajlije, grobni crteži, pisani radovi) radi zaštite i osvete; posebno kao moćan saveznik u provođenju kletvi na druge ili u obrani drugih od takvih kletvi.
Iako je Anubis kroz historiju Egipta vrlo dobro zastupljen u umjetničkim djelima, on u mnogim mitovima ne igra glavnu ulogu. Njegova ranija uloga Gospodara mrtvih, prije asimilacije u mit o Ozirisu je bila statična s obzirom da je obavljao samo jednu svečanu funkciju koja nije bila podložna razradi. Kao zaštitnika mrtvih koji je izmislio mumifikaciju, a time i očuvanje tijela, čini se da je smatran previše zauzetim da bi se uključio u vrste priča koje su ispričane o drugim egipatskim bogovima. Priče o Anubisu su slične onom gore opisanom od strane Geraldine Pinch.
Obožavanje Boga
Svećenici Anubisa su bili muškarci i često su u izvođenju rituala nosili njegove maske izrađene od drveta u. Božje kultno središte je bilo u Gornjem Egiptu u Sinopolisu ("grad psa"), ali njemu posvećena svetišta su postojala po cijeloj državi bio je univerzalno poštovan u svim dijelovima države. Učenjak Richard H. Wilkinson piše:
Kapela Anubisa u hramu Hatshepsut u Deir el-Bahriju je možda dala kontinuitet ranijem svetištu boga u tom području i pruža izvrstan primjer kontinuirane važnosti Boga i nakon njegove asimilacije u kult Ozirisa. S obzirom da je rečeno da je pripremio Ozirisovu mumiju, Anubis je postao bog zaštitnik balzamatora, a u memfitskoj nekropoli čini se da je područje povezano s balzamarima postalo nekakvo žarišno mjesto za kult Anubisa u kasnom razdoblju i Ptolemejskim vremenima, a moderni egiptolozi su ga nazvali 'Anubeion'. Maske boga su poznate, a svećenici koji predstavljaju Anumbisa u pripremama mumija i grobnim mjestima su možda nosili te maske u obliku šakala kako bi predstavili boga; one su sigurno korištene za potrebe procesa jer se to reprezentativno predstavlja i spominje u kasnijim tekstovima. Mnogo dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih prikaza Anubisa koji su preživjeli iz pogrebnog konteksta ukazuju na veliku važnost boga u ovom aspektu egipatske religije, a božje amajlije su također bile česte. (190)
Iako ne igra veliku ulogu u mnogo mitova, njegova popularnost je bila ogromna, a kao i kod mnogih egipatskih božanstava, preživio je i u drugim razdobljima povezujući se sa bogovima drugih zemalja. Grci su ga povezali sa svojim bogom Hermesom koji je mrtve vodio u zagrobni život, a prema egiptologinji Salimi Ikram,
[Anubis] se počinje povezivati sa Haronom u Greko-Romanskom periodu i Sv. Kristoferom u ranom Kršćanskom periodu. Vjerovatno je da je Anubis predstavljen kao super-kanid, koji kombinira najistaknutije atribute nekoliko vrsta kanida, umjesto da je samo šakal ili pas. (35-36)
Ovaj "super-kanid" pružio je ljudima sigurnost da će njihovo tijelo biti poštovano nakon smrti, da će njihova duša biti zaštićena u zagrobnom životu i da će dobiti pravednu presudu za svoje životno djelo. To su ista uvjerenje koja ljudi traže u današnje vrijeme i lako je razumjeti zašto je Anubis bio tako popularan i trajan bog. Njegov imidž i dalje je među najprepoznatljivijim od svih egipatskih bogova, a replike njegovih statua i grobnih slika i dalje su popularne u današnje vrijeme, posebno među vlasnicima pasa.
