Xibalba (Shee-bal-ba) je ime koje su K'iche Maje dale podzemlju. Yucatec Maje su podzemni svijet nazivale pod imenom Metnal. Ime Xibalba u prijevodu znači „Mjesto straha“, što ukazuje na to kako je to mjesto u mislima Maja predstavljalo užas. Nažalost, nije bilo puno šanse ni za bijeg iz tog mjesta. Ideje poput vođenja dobrog života i izbjegavanja vječnih muka nečinjenjem loših stvari nisu bile dio vjerovanja Maja, jer su Xibalbu izbjegavali samo oni koji su umrli nasilnim putem. Ovo podzemlje je bilo veoma zastrašujuće mjesto, jako asocirano sa vodom; imalo je specifičan pejzaž, bogove i krvoločne zvijeri. Xibalba je također bila mjesto odvijanja mnogih avantura heroja majanske mitologije, posebno heroja blizanaca.
Geografija Xibalbe
Za Maje je Xibalba ležala na krajnjem zapadu, zbog toga je i veliki broj sahranjenih na otocima Campeche, smještenim uz zapadnu obalu poluotoka Yukatan, što ga čini najzapadnijom teritorijom Maja. U Xibalbu se ulazilo kroz pećinu ili zonu mirne vode u Tlalticpac-u, što je bila površina zemlje i prvi od devet nivoa podzemlja. Mliječni put se također smatrao ulazom u Xibalbu i putem kojim su duše koračale u susret svojoj sudbini. Vjerujući da podzemlje ima devet različitih nivoa, Maje su tu ideju prezentirale na gigantskim kamenim piramidama koje su gradili kao grobnice za svoje kraljeve, a one često imaju devet spratova. Na primjer, pogledajte Hram natpisa na Palenqueu, Hram I na Tikalu ili Kukulcan piramidu na Chichen Itzi.
Maje su vjerovale da podzemljem vlada grupa bogova (moguće njih 9 ili 14), zajedno poznati kao gospodari podzemlja. Oni imaju zastrašujuća imena, uključujući 1 smrt i 7 smrti (dva najvažnija), gospodar gnoja, koštano žezlo, žezlo lobanje, gospodar žutice, sakupljač krvi i krvave kandže. Mnogi od ovih bogova su povremeno mogli doći u svijet živih gdje bi širili bijedlu i bolesti. Maje su također vjerovale da je svaki astronomski bog imao svoju pojavu u podzemlju. Na primjer, bog sunca K'inich Ajaw, kada je noći putovao kroz podzemlje on je postajao jaguar bog podzemlja. Najvažnija vjerska knjiga Maja, Popol Vuh, opisuje pojedine detalje geografije Xibalbe. Podzemlje je prostrano i ima raznolik pejzaž kao i vanjski svijet. Dalje, kroz nju teku dvije velike rijeke, možda čak i više. Da bi mrtvi dostigli devet nivo Xibalbe, oni su se morali suočiti sa raznim iskušenjima i opasnostima. To je uključivalo prelazak opasnih voda i visokih planina, rijeka krvi, napade vrtećim noževima i strijelama od opsidijana, pa čak i žrtvovanje srca. Da bi pomogli dušama da prežive tako teško iskušenje, mrtve su sahranjivali ili kremirali sa korisnom opremom kao što je oružje, alati, kompleti za pletenje, dragocjena dobra poput žada, hranjivu hranu poput vruće čokolade, te čak i sa psima (prave ili keramične) da im služe kao pratioci i vodiči.
Xibalba u Popol Vuhu
Kao što vidimo, Maje su očekivale suđenja u Xibalbi, a ako su mogli koristiti svoje vještine i inteligenciju, onda su imale priliku da nadmudre strašne demone i kušnje koje ih tamo očekuju. Jedna od najslavnijih priča uključuje Boga Kukuruza (Hun Hunahpu ili 1 Ajaw) i njegovog brata 7 Hunahpu. Jednog dana, igrajući bučnu igru loptom, par je razljutio gospodare podzemlja koji su ih pozvali da se spuste u Xibalbu. Nakon što su pretrpjeli mnoge strahote i iskušenja, braća su odigrala još jednu partiju igre loptom. Ovog puta, nakon što su izgubili partiju bili su žrtvovani i sahranjeni ispod terena za igru, a glava boga kukura je postavljena na drvo kalabaša ili kakaa. Kasnije je Krvava Djevica, kćerka jednog od gospodara podzemlja ugledala glavu i čudesno zatrudnjela sa blizancima nakon što joj je tokom kratkog razgovora glava pljunula u ruku. Ta braća su bili Hunahpu (ili Hun Ajaw) i Xbalanque (ili Jax Bahlam), poznati majanski mitološki blizanci koji će slavu steći kao veliki lovci, šaljivdžije i vrhunski igrači igre loptom.
Historija se ponovila i blizanci heroji su poput njihovog oca i strica također pozvani u Xibalbu gdje su natjerani da igraju igru loptom nakon što su zarobljeni u strašnim odajama sa Šišmišima Smrti, jaguarima, strašnom hladnoćnom i požarima . Oni su ovaj put pobijedili, ali im to nije ništa pomoglo s obzirom da su pogubljeni, tačnije, gospodari podzemlja su se nadali da će ih oni ubiti, ali su blizanci djelovali brzo i uskočili su u strašnu vatru. Međutim, bogovi vanjskog svijeta nisu bili pretjerano zadovoljni ovim rezultatom, pa su blizance vratili u život. Sada prerušeni u plesače, par je pustošio u Xibalbi, pobio gospodare podzemlja i čak uspio uskrsnuti svog oca Boga Kukuruza. Njih troje, sa mnoštvom golih djevojaka i natovareni blagom su zatim iskoristili kanu da konačno pobjegnu iz Xibalbe i vrate se u zemlju živih. Čitav mit je vjerovatno šarena metafora za sadnju sjemena kukuruza i njegov naknadni izrast iznad zemljine površine.
Xibalba u umjetnosti i arhitekturi
Razni bogovi i likovi koji su uključeni u mitove o Xibalbi su često viđeni na majanskoj umjetnosti, poput ukrašene grnčarije, kamenim oblicima, pećinskim crtežima – posebno u Naj Tunichu. Prikaz duša u podzemlju je često stravičan. Meso pada sa tijela, oči vise iz očne šupljine i tjelesne funkcije su nekontrolisane. Jedna od najupečatljivijih prezentacija Xibalbe je Sarkogaf Pakala Velikog, kralja Palenquea iz 683. godine n.e., pronađen duboko u Hramu natpisa u Palenqueu. Na tome je prikazan mrtav vladar kako leđima pada u podzemlje koje ima ogromne, razjapljene čeljusti stonoge. Podzemlje je također predstavljeno u arhitekturi Maja. Kako je navedeno gore, piramide koje su bile predviđene kao grobnice su imale devet platformi koje su predstavljale devet nivoa podzemlja. Dodatno, smatra se da teren za igranje loptom na Utatlanu predstavlja Xibalbu, isto kao i južna zgrada samostanskog kompleksa u Uxmalu, sa svojim donjim nivoom i devet ulaza.
