Imena John Lloyd Stephens i Frederick Catherwood su trajno povezana sa Majama i studijama Maja, kao dva velika istraživača koji su dokumentirali ruševine od Copana na jugu do Chichen Itze na sjeveru. Priče koje je Stephens ispričao u svojim Incidenti putovanja u Centralnoj Americi, Chiapasu i Yucatanu (1841) i Incidenti putovanja na Yucatanu (1843), dopunjene Catherwoodovim ilustracijama su usmjerile međunarodnu pažnju na civilizaciju Maja. Catherwoodova publikacija njegove knjige litografija Pogledi na drevne spomenike u Srednjoj Americi, Chiapasu i Yucatanu (1844) je dalje potaknula svjetski interes i i podigla civilizaciju Maja iz neznanja u svjetsku svijest.
Kao što je navedeno na drugim mjestima, Stephens i Catherwood nisu bili prvi istraživači drevnih nalazišta Maja (iako su tako navedeni). Međutim, oni su bili prvi koji su posjetili tako velik broj lokacija, i što je još važnije, precizno i tačno su dokumentirali ono što su tamo pronašli.
John Lloyd Stephens je rođen 28. novembra 1805. godine u Shrewsburyju, državi New Yersey, diplomirao je pravo na Columbiji i bavio se pravom u New Yorku dok mu nije dijagnosticirana infekcija grla. Nakon što ga je njegov liječnik posavjetovao, Stephens je napustio New York zbog promjene i intenzivno putovao kroz Europu, Mediteran, Malu Aziju, Palestinu i Egipat. Ova putovanja su rezultirala objavljivanjem njegove prve dvije knjige, Incidenti putovanja u Egiptu, Arabiji Petraeji i Svetoj zemlji (1837) i Incidenti putovanja u Grčkoj, Turskoj, Rusiji i Poljskoj (1838). Obje knjige su bile izuzetno popularne, na osnovu čega je Stephens stekao nadimak „američki putnik“.
Frederick Catherwood je rođen 27. februara 1799. godine u sjevernom Londonu i do svojih dvadesetih godina je već postao poznat kao arhitekta, umjetnik i putnik. Već je objavio svoje crteže građevina u Egiptu, Palestini, Maloj Aziji i Grčkoj, a 1833. je bio prvi zapadnjak koji je u Jeruzalemu istraživao i nacrtao Kupolu na stijeni. Njih dvojica su se upoznali u Londonu 1836. godine gdje je je bila izložena Catherwoodova panorama „Ruševine Jeruzalema“. Obojica su bila zainteresovana za istraživanje regiona koji je tako živo prikazan na objavljenim zapisima ranih istraživača Mezoamerike poput Antonija del Rija i Juana Galinda, te crtežima majanskih lokaliteta Jeana-Frederica Maximiliena, Comte de Waldeka (Drew, 54-56). Oni su se dogovorili da prvom prilikom zajedno otputuju do regiona.
Stephens je bio dovoljno poznat kao svjetski putnik i pisac da ga je predsjednik Van Buren imenovao za ambasadora SAD-a u Srednjoj Americi te su on i Catherwood 3. oktobra 1839. krenuli iz New Yorka u britanski Honduras (današnji Belize) (Drew, 37). Iako svjestan svojih diplomatskih dužnosti, Stephensa je prvenstveno zanimalo istraživanje drevne ruševine Copana, a zatim i Palenque. Mnoga danas poznata nalazišta Maja su u to doba bila nepoznata čak i autohtonom stanovništvu regije. Vremenom su veliki hramovi i piramide zatrpani i pretvoreni u zelene brežuljke. U to vrijeme je bilo poznato da postoji svega nekoliko gradova Maja, među njima su Copan, Palenque, Topoxte/Tayasal (Galindo ih je nazvao „Islapag“) i misteriozni bezimeni grad duboko u džungli (poznat kao Tikal). Nisu postojale precizne mape regije i njih dvojica su često lokalitete otkrivali usmenim predajama tokom razgovora (jedan od primjera je Catherwoodovo otkriće Quirigua). Putovali su bez velike pratnje koja je obično bila prisutna u istraživanjima 19. stoljeća. Oni su imali samo vodiča, nekoliko muškaraca koji su nosili opremu i grubo nacrtanu kartu za koju im je ranije rečeno da nije tačna. Međutim, to ih nije spriječilo da istražuju džungle Mezoamerike u potrazi za antičkim lokalitetima o kojima su čuli i čitali. U svom Incidenti sa putovanja u Centralnu Ameriku, Chiapas i Yucatan Stephens piše o svojim prvim utiscima o Copanu:
Razilazeći se od podnožja i prolazeći kroz gustu šumu, naišli smo na kameni stub, visok oko 14 stopa i po tri stope sa svake strane, isklesan u vrlo smjelom reljefu, sa sve četiri strane, od podnožja do vrha. Sprijeda je bio lik čovjeka radoznalo i bogato obučenog, a lice, očito portretno, svečano, strogo i dobro uklopljeno da stvori strah. Stražnja strana je bila drugačijeg dizajna, drugačije od bilo čega što smo ikada prije vidjeli, a bočne strane su bile prekrivene hijeroglifima. Ovaj naš vodič pozvao je „Idol“, a prije toga, na udaljenosti od oko tri stope, bio je veliki kameni blok, također isklesan sa likovima i amblematičnim uređajima, koji je on nazvao oltarom.
Pogled na ovaj neočekivani spomenik smirio je odjednom i zauvijek, u našim mislima, svu neizvjesnost u pogledu karaktera američkih starina i pružio nam sigurnost da su predmeti za kojima smo tragali zanimljivi, ne samo kao ostaci nepoznatog naroda, već kao umjetnička djela, dokazujući, poput novootkrivenih historijskih zapisa, da ljudi koji su nekoć okupirali Američki kontinent nisu bili divljaci.
Stephens je za Copan platio pedeset dolara, a kako kaže, vlasnik ga je smatrao za budalu zbog kupovine tako beskorisnog zemljišta. On se nadao da će čitav grad preseliti u muzej u New Yorku, ali nije našao sredstava za tako nešto. Nakon samo kratkog vremena u regiji, on se uvjerio da su teorije u vezi s hebrejskim, egipatskim ili atlantističkim porijeklom ruševina i glifova Maja bile pogrešne i da su struktura i jezik autohtoni. Nakon što su zabilježili i mapirali Copan, krenuli su dalje kroz džunglu, mapirajući i i bilježeći lokalitete kao što su obližnja Quirigua i Zaculeu na putu prema Palenque.
Stephens i Catherwood su zajedno istražili svaku lokaciju, a zatim se dali u izvršavanje njihovih zadataka pisanja i crtanja područja. Catherwood je koristio uređaj nazvan kamera lucida koji bi sliku iz sočiva projektirao na papir kako bi je umjetnik mogao preciznije nacrtati. Upravo su zbog upotrebe tog uređaja Catherwoodovi prikazi majanskih lokacija toliko precizni, sve do zamršenih umjetničkih svitaka i natpisa na građevinama (Danien, Sharer, 15). Iako su neki kritikovali njegova djela kao „previše romantična“, njegove litografije su korištene od strane majanista u savremenom dobu za obnavljanje građevina i hramova prikazanih u njegovim djelima. Čini se da Catherwood ponekad, u kompozicijama, zbog umjetničke svrhe izrazi slobodu kod pozicioniranja predmeta, objekata ili figura, ali crteži samih građevina se smatraju potpuno tačnima. Catherwood je u Palenque obolio od malarije, ali je nastavio raditi uprkos bolesti. Stephens ga opisuje kako odbija da se odmori i da nastavlja crtati u rukavicama i mrežama kako bi se zaštitio od komaraca. Stephensova priopovijest je vrlo deskriptivna u opisivanju problema i susretanju sa krpeljima, komarcima, muhama, šišmišima i miševima, a da ne spominjemo potrebu kretanja kroz gustu džunglu i raščišćavanja lokacija kako bi se otkrilo ono što se krilo ispod.
Stephens je u New Yorku upoznao čovjeka po imenu Simon Peon, koji je na Yucatanu posjedovao veliko zemljište zvano Hacienda Uxmal te je Stephensu pružio grubu mapu kako bi pronašao ruševine za koje je tvrdio da su tamo. Napuštajući Palenque i zaustavljajući se na svakom lokalitetu na koje su naišli ili za koje su čuli, oni su se probili do Uxmala. Među mjestima koja su otkrili ili dokumentirali na ovom putovanju su Copan, Kabah, Merida, Palenque, Quirigua, Q'umarkaj (Utatlan), Sayil, Tonina, Topoxte i Uxmal. Iako nisu posjetili Tikal, Stephens spominje gradske bijele kule i bilježi njihovu približnu lokaciju. Zadržali su se na Uxmalu, detaljno dokumentirajući tu lokaciju sve do 31. jula 1840. godine. Do tada je Stephens obolio od Malarije i oni su se vratili iz Yucatana u SAD. Knjiga koja je objavljena na osnovu ovih putovanja je fascinirala svijet i potaknula još jedno putovanje na Yucatan 1841-1842. godine (ovaj put zajedno sa dr. Samuelom Cabotom) što je je rezultiralo objavljivanjem Incidenti putovanja na Yucatan, a kasnije i Catherwoodove knjige litografija, Pogledi na antičke spomenike u Srednjoj Americi, Chiapasu i Yucatanu. Na tom drugom putovanju su dokumentirali lokalitete kao što je Ake, Chichen Itza, Dzibilnocac, Itzamal, Labna, Mayapan, Tulum i ponovo posjećeni Uxmal. Oni su mapirali, istraživali i pisali o oko 44 različita lokaliteta Maja koja su postala nacionalno blago, a neki su i poznate svjetske atrakcije.
Nakon drugog putovanja obojica su se odlučila povući iz putovanja. John Lloyd Stephens je svoje snage usmjerio na upravljanje kompanijom Ocean Steam Navigation, a poslije i Panama Railroad Company. On je lično otišao do Paname da nadgleda postavljanje pruge i raščišćavanje zemljišta. Pretpostavlja se da je doživio nesreću u Panami ili Bogoti, i smatra se da je to uz negativne efekte njegovih putovanja uzrokovalo njegovu smrt 13. oktobra 1852. godine u domu u New Yorku, u dobi od 46 godina. Frederick Catherwood je nakon njihovih putovanja otišao na zapad i u San Franciscu u Kaliforniji otvorio prodavnicu kako bi kapitalizirao na rudarima koji su se tamo slijevali nakon Zlatne groznice 1849. godine. Međutim njegova reputacija umjetnika je trajala, a njegovi radovi su izlagani u salonima i galerijama u Manhattanu. Vraćajući sa putovanja u London na S.S. Arktiku 1854. godine, Catherwood je bio među 350 putnika koji su poginuli kada je brod ušao u maglu te ga je 27. septembra udario parni brod Vesta. Catherwood je imao 55 godina.
Njihov posao je postavio temelje za sva buduća istraživanja civilizacije Maja. Oni su pažljivo dokumentirali posjećene lokalitete, pažljivo mapirajući rute kojim su se kretali i evidentirali vrijeme putovanja od jednog do drugog mjesta. Čitajući Stephensovo pripovijedanje i prateći mape koje je nacrtao Catherwood, drugi su ustraživači uspjeli proširiti njihov rad kako bi civilizacija Maja izašla na vidjelo. Desire de Charnay je 1857. godine posjetio regiju i koristio njihove radove kako bi zacrtao svoja istraživanja majanskih lokaliteta. Teobert Mahler je također u svom fotografskom putovanju po nalazištima 1876. godine koristio njihove knjige. Sir Alfred Percival Maudslay je 1891. godine posjetio region i dramatično promijenio opseg i dubinu svih daljih iskopavanja. Maudslay se smatra prvim istraživačem koji je primijenio striktnu naučnu metodu prilikom iskopavanja i ispitivanja lokaliteta antičkih Maja. On je pomogao da se sačuvaju i zaštite mnoga značajna nalazišta te je postavio standard za buduće ekspedicije i iskopavanja. Nakon Mausdlaya, mnogi su značajni istraživači ostvarili daljnji veliki napredak u čišćenju, dokumentiranju i fotografisanju lokaliteta Maja. William Holmes je 1895. godine počeo raditi na Palenque, iste godine kada je Teobert Maler dokumentirao Tikal, a pratio ga je Alfred Tozzer. Sylvanus Griswold Morley je 1914. godine prvi put došao u regiju, najviše poznat po vođenju tima koji je iskopao Chichen Itzu 1923. godine. Franz Bloom je 1925. godine tako detaljno dokumentirao Palenque da njegov rad, kao i Morleyov, i danas predstavlja važan referentni materijal za majaniste. Za manje od stotinu godina otkako su Stephens i Catherwood započeli njihovo prvo putovanje, civilizacija Maja je prepoznata kao jedna od najvećih koju je antički svijet proizveo.
