Kithara (gitara) je bila starogrčki žičani glazbeni instrument, povezan s lirom, te blisko asociran sa bogom Apolonom. Iako, je u mitologiji njezin izum bio pripisan Hermesu koji je napravio instrument od konjačina oklopa (chelys). Glazbenici (kitharistu) su trebali imati veliko umijeće da sviraju ovaj teški instrument, koji je obično bio sviran kao pratnja pjesmi (kitharodeia).
Perfomansi sa kitharom su obično bili popularni na festivalima i glazbenim natjecanjima kao što je bila Delia, veliki jonski glazbeni festival održavan na Delosu tijekom arhajskog perioda. Sviranje kithare je također bio važan dio sveopćeg obrazovanja svakog mladog Grka.
Instrument je bio sastavljen od drvene zvučne kutije (echeion) sa hordarom (chordotonon), dva fleksibilna gornja rebra (pecheis) ili roga (herata) povezani sa horizontalnom trakom za podešavanje ili mostom (zygos) sa klinovima za podešavanje (kollopes). Kitara je obično imala sedam žica, nasuprot ranijem phorminx, koji je imao samo pet. Felksibilnost aparata rogova daje zvuk poput 'vala', te su note koje proizvodi instrument snažne i duboke. Instrument se držao u uspravnom položaju, postavljen na krilo ili neki puta podržavan remenom preko ramena. Dvije ruke su bile korištene da istovremeno povlače žice, obično sa plektrumom od drveta, bjelokosti ili metala.
Instrument je često prikazivan u reprezentaciji boga Apolona na starogrčkim posudama crveno i crnofiguralnog stila te u skulpturi. Kitara je također bila popularan motiv na kovanicama kroz klasični i helenistički period. Delos, sa svojom bliskom asocijacijom sa Apolonom, je koristio kitaru na svojim kovanicama. Jedan od najranijih je srebrna didrahma iz 6. stoljeća pr. n. e. Daljnji primjeri uključuju srebrni tetrobol Koinon (Lige) Halkiđana (4. stoljeće pr. n. e.), srebrna drahma iz Kolofona (389. - 350. pr. n. e.), i kovanice od mnogih likijskih gradova i Kosa (166. - 88. pr. n. e.). U rimskom periodu, likijske kovanice sa prikazima Augusta i Trajana su često bile podupirane sa oblikom kitare.
